Tko o čemu, a gospodar mraka u Srbiji Aleksandar Vučić o časti, ponosu, dostojanstvu i poštenju, svemu onome od čega je operiran.
Bezobrazni i drski ruski podvižnik Vučić nije toliko uvrijeđen što je napokon javno i bez diplomatskih rukavica prozvan kao jadni i bijedni Putinov sluga, koliko je stvarno iznenađen što mu je to neki političar javno kazao. Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman jučer je otvoreno kazao Vučiću što ovoga odavno spada. Srbija pod vodstvom samoprozvanih naprednjaka, u biti loše prerušenih Šešeljevih zločinačkih i ratnohuškaških radikala, godinama glumi lažno europejstvo samo zarad materijalnih povlastica, novca iz pristupnih europskih fondova, te raznih europskih investicija i donacija. Srbija Europsku uniju doživljava kao besplatni ulični bankomat, iz kojeg može uzeti love koliko joj duša hoće, a onda ako joj se prohtije još u nastupu bijesa i nekažnjeno razbiti i polomiti ulični bankomat.
S druge strane, istinski šuruje sa Putinovom kamarilom u Rusiji, što je već dvije godine u svom suludom osvajačkom vojnom pohodu zavila u crno Ukrajinu, ali iznutra razorila i pocijepala i sam ustaljeni poredak unutarnjih odnosa društva u Rusiji. Premda mnogi poznavatelji političkih prilika tvrde kako Gordan Grlić Radman nije u ulozi šefa hrvatske diplomacije briljirao u mnogim prijašnjim prigodama, ovoga puta lako je i točno pogodio pravo u metu.
Samo je jasno i glasno ponovio isto ono što je pretprošlog tjedna Europski parlament u Strasbourgu također spočitao Vučićevoj Srbiji u sklopu elaborata o njegovoj izbornoj krađi i neminovnosti ponavljanja izbornog procesa u cijelosti. I tada je Europski parlament jednodušno ustvrdio kako Srbija i dalje nevješto igra na dva razboja, koketirajući s Rusijom i obmanjujući Europu. To je i stajalište srpske oporbene kolaicije Srbija protiv nasilja što je u povodu toga imala zapaženu javnu debatu u Strasbourgu. Tada je četverac srpskih jahača Apokalipse Vučić – Brnabić – Vulin – Dačić zagonetno šutio, trabunjajući pred javnsoti Srbije o izlizanoj i potrošenoj temi Kosova. Ali, sad su nakon Radmanove prozivke skočili, propinjući se na stražnje noge kao vrelom vodom opareni.
U nedostatku mogućnosti bilo kakve obrane od Grlić Radmanove opaske kako Srbija sjedi na dva stolca, žonglirajući pred Europom kao pritajeni ruski trojanski konj, Vučić je posegnuo za prozirnom taktikom. Okomio se na Radmana u stilu kako je napad najbolja obrana i netom pogriješio u koracima. Trebat će puno vremena čovjeku što studira u poznim godinama za košarkaškog trenera, zamijetiti gdje je, kako i zašto vodio duplu loptu u diplomatskom srazu s Radmanom.
Vučić je sukladno njegovoj uobrazilji i srednjevjekovnom poimanju vladarske svemoći u Srbiji odbrusio Radmanu parafrazom izreke kralja u feudalnioj i srednjevjekovnoj Francuskoj:”Država Srbija, to sam ja!” Može li itko normalan shvatiti i drukčije protumačiti izjavu nenormalnog Vučića, kad opće poznato svjetsko mišljenje, što ga je samo javno kazao Radman, lažnom prozivkom Hrvata i hrvatske države zlonamjerno podvaljuje tobožnjom uvredom, napadom i izravnom i otvorenom prijetnjom za sve Srbe i cijelu državu Srbiju!? Za ne povjerovati je koliki samo propuh puše kroz glavu ionako praznoglavog Vučića.
Svi oni ljudi u Srbiji što su na izborima održanim 17. prosinca prošle godine glasovali protiv vlastodržačke samovolje srpskoga despota Vučića, prirodno dijele politička motrišta i Radmana i cijele Europe. Narodu Srbije je, očito, preko glave Vučićevih laži, krađa, prevara i podvala, te su u velikom broju glasovali protiv njega. Zato se Vučić ne može i ne smije nikako poistoviejćivati s voljo naroda Srbije u osobnoj raspravi s Radmanom. Doduše, poradi izborne krađe u režiji Vučića, to prekrajanje izborne volje naroda Srbije još nije posve objelodanjeno od strane europskih izaslanika. Oni samo što nisu stigli u Srbiju po službenoj odluci Europskog parlamenta provesti istragu o izbornoj krađi i onda i poništititi Vučićevu krađu. To će reći kako Vučić i njegova šaka luđaka skupa s Anom Brnabić, Ivicom Dačićem i Aleksandrom Vulinom može sad lajati na zvijezde i rigati vatru do iznemoglosti, ali njihov rok političke uporabe neumoljivo i ubrzano ističe.
Nitkom nisu potrebiti, a razvidno najmanje trebaju Rusima, u koje se zaklinju jednosmjernom ljubavlju, dok ih ovi preziru i ignoriraju s velikim gađenjem i gnušanjem. Nema toga velikoga svjetskog tiranina što ima imalo štovanja za podguzne muhe i rektalne alpiniste kakvi su spram Rusa Vučić, Ana Brnabić, Dačić i Vulin. Zato i Rusi sad mudro šute i ne očituju se u povodu najavljene srpske prosvjedne note Hrvatskoj. Rusi vode osvajački rat u Ukrajini i toga su i sami svjesni. Srpske dragovoljce predvođene Dejanom Berićem,su nedavno na bojišnici ruski vojni zapovjednici ponizili i izvrijeđali, nazivajući ih Ciganima, jadnicima i bijednicima, koji im, vele sami Rusi, uopće ne trebaju kao ratni saveznici. Ni to Srbe Vučićeva kova nije otirjeznilo. Nastavili su Vučić, Vulin, Dačić i Ana Brnabić odlaziti stalno po mišljenje kod ruskoga veleposlanika u Beogradu Aleksandra Bocana Harčenka i od nejga dobivati zapovijedi u vidu pravih vojnih naredbi kao moraju postupati u vđenju unutarnje i vansjke politike Srbije. Očigledno, Srbija politički funkcionira kao najzapadnija ruska gubernija na brdovitom Balkanu.
Plakali su i kukali bezbroj puta u smao nekoliko posljednih godina pred kamerama srpskih televizija kad je Putin u Moskvi novinarima kazao kako ruski vojnici na fronti ne smiju ponoviti ratne zločine genocida nalik srpskom pokolju Bošnjaka muslimana u Srebrenici. Putin je poslije Srbima još poručio kako će on, veli zakonito pripojiti Krim Rusiji, jednako kao što je, ističe sam Putin, Kosovo zakonito otcijepljeno od Srbije, izvjesno da bi se jednoga dana priključilo susjednoj Albaniji. Te dvije Putinove izjave izazvale su elektrošok u Srbiji. Srpski mediji su dva dana izlijevali tone bijesa na Ruse i Putina, a i njegov sluga Vučić je tad dan ili dva privremeno otkazao poslušnost ruskom gospodaru. Trećeg dana sve se sleglo i bezkralježnik Vučić nastavio je služiti njegovoga gospodara Putina, kao da se neki dan prije toga ništa nije dogodilo. Bilo bi svjetsko čudo da je bilo obratno.
Jer, Vučić je od daleke 1999. registrirani tajni agent ruske tajne službe FSB, kako je to nedavno opširno objasnio i odvjetnik Čedomir Stojković, lider prozapadnog političkog bloka u Srbiji nazvanog Grupa oktobar. Ujedno, Vučić je i dobitnik najvišeg ruskog državnog priznanja lente Aleksandar Nevski. To najviše odličje dodijeljuje se po ruskim zakonima samo onom strancu što u dugom nizu godina dokazano, marljivo i predano radi za ruske tajne službe, a Vučić već točno četvrt stoljeća radi kao agent ruskih sigurnosnih službi. To znači kako Gordan Grlić Radman još i nije stigao sve podrobno i u pojedinostima sročiti Vučiću kako bi ovaj bio uistinu matiran i bez šansi pisanja bilo kakve smijehotresne prosvjedne note adresirane na hrvatsko veleposlanstvo u Srbiji.
Uostalom, prijašnji ruski veleposlanici u Beogradu Aleksandar Čepurin i Aleksandar Čepurin po Beogradu i diljem Srbije organizirali su niz političkih i quasi zanstvenih tribina. Tamo su skupa sa svojim pristašama negirali bilo kakvo postojanje srpskog naroda, opisijući Srbe kao nekadašnje i sa krajnjeg sjevera Europe, na jugoistok Starog kontinenta odbjeglo rusko pleme. Srbi na tu notornu i gnjusnu povijesnu rusku laž nikad i nigdje nisu reagirali. Šutjeli su kao zaliveni i politički uglednici i kulturni i znanstveni uglednici, s iznimkom malobrojnih neovisnih medija i također ne toliko brojnih prozapadnih političkih stranaka, pokreta i udruga u Srbiji. Što je sve to nego kao pravi prikaz neravnopravnog odnosa silnog i surovog gospodara i krotkog i mirnog sluge, što nema hrabrosti, niti svijesti i savjesti makar javno zanijekati lažne navode ruskih diplomata usred Srbije?
U svjetlu svih iznijetih činjenica i neoborivih dokaza, država Hrvatska uopće nije obvezna i dužna u ponedjeljak zaprimiti službenu obavijest od države Srbije i njenu tragikomičnu diplomatsku notu. Dapače, primitak takve lažne srpske prosvjedne note bio bi uvreda zdravog razuma. Napose, u subotu 24. veljače brojni združeni ruski, ukrajinski i bjeloruski oporbeno i prozapadno politički nastrojeni emigranti u Beogradu su obilježili masovnim prosvjedom u središtu glavnog grada Srbije drugu obljetnicu početka ruske vojne agresije na Ukrajinu. Prosvjednike je predvodio predsjednik ruskog demokratskog društva Petar Nikitin. Tom prigodom su Rusi izbjegli od Putinova terora u Rusiji potanko i na javnom mjestu govorili Srbima, ali i putem medija o prirodi i razmjerama diktature i paklenog života u Rusiji pod kormilom Putina. Ni to Srbe nije ponukalo na razmišljanje.
No, zato je Vučićev prvi suradnik, revni sluga ruskih sigurnosnih službi Aleksandar Vulin nastavio preko srpskih sigurnosnih službi špijati Putinove ruske političke suparnike na tlu Srbije i tajno dostavljati njihova imena, prezimena i životopise ruskim sigurnosnim službama u Moskvi. Od Srbije, gotovo jedine europske zemlje što nije uvela sankcije Rusiji kao sav ostali europski sviijet, ništa drugo nije ni bilo za očekivati. Da srpska groteska bude potpuna, uveli su sankcije Bjelorusiji , Putinovoga ratnog saveznika Lukašenka, a ovaj se radi toga grdno naljutio na Vučića. Pijani Lukašenko je barem iskreniji od drogiranoga Vučića. Bjeloruski tiranin barem ne folira i ne blefira Europu uzimanjem love na veresiju, dok bolesni srpski diktator to čini, uobražavajući i umišljajući u svojim halucinacijama kako je on povrh svega još i direktor svemira. Neka svemir čuje Vučićev nemir.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
HOP
HOP -portal na telegramu
