Uđimo u drugi svijet
Iza prijevoja Lowari, cestom punom rupa i urušenog kamenja, širokom poput automobila, doslovno urezanom u okomito lice planine, idem ravno prema afganistanskoj granici, u srcu Hindukusha, prema povijesnom regija Kafiristan, zemlji nevjernika. I ulazim u drugi svijet.
Tri doline u koje su se Kalaši povukli slika su Edena: nizovi jasika duž sive rijeke koja teče između golemih gromada, orahove šume, potoci između drvenih kuća. Dolina je zelena s terasama riže i sirka, voćkama, breskvama, marelicama i dudovima. Pojavljuju se sa svojim kozama, sa snopovima bilja na ramenima, to su djeca i žene Kalaša: arijevskih crta lica, plavih očiju, blijede puti, na plavoj kosi imaju ukrase s perlama. Još uvijek se sa sigurnošću ne zna odakle su došli: iz jugoistočne Azije ili indoeuropske migracije, Kalaši su se oko 2500. godine prije Krista naselili na teritorije koje danas dijele Afganistan i Pakistan (Chitral, Swat, Nuristan).
Ovuda je prolazila vojska Aleksandra Velikog tijekom velikog napredovanja prema Indiji, a jedan od njegovih generala zaustavio se sa svojom vojskom kako bi ovoj već složenoj etničkoj skupini dodao malo makedonskog genija. Napredovanje islama ih je guralo sve dalje i dalje u planine, sve dok nisu našli utočište u ove tri nepristupačne doline, izolirane u snijegu 5 mjeseci u godini, nekoliko kilometara od afganistanskog Nuristan (zemlja svjetla), gdje su još uvijek oduprijeti se prisilnom obraćenju koje su nametnuli suniti, i gdje sada, mala skupina od 3000 ljudi, živi u mjehuru, toliko daleko od svijeta da je ostao vrlo udaljen jako dugo vremena.
HOP
HOP -portal na telegramu