TEŠKO UČENJE
Gurdjieff:
„Štoviše, ponekad se dogodi da čovjekova bit umre, a njegova osobnost i tijelo ostanu živi.
Značajan postotak ljudi koje vidimo na ulicama velikog grada iznutra je prazan; u stvarnosti, oni su već mrtvi. Na našu sreću mi sve to ne vidimo i ne znamo ništa o tome.
Kad bismo znali koliko je ljudi već umrlo i koliko su brojni leševi koji upravljaju našim životima, od prizora ovog užasa izgubili bismo razum. Zapravo, mnogi su ljudi poludjeli jer su uvidjeli ovu stvarnost bez dovoljno pripreme: vidjeli su ono što nisu trebali vidjeti. Da bismo se mogli sigurno suočiti s ovom vizijom, moramo biti na putu. Kad bi čovjek koji ne može ništa učiniti vidio istinu, sigurno bi poludio. Ali to se događa vrlo rijetko; u normalnom tijeku stvari sve je tako posloženo da nitko ništa ne vidi prije vremena. Osobnost vidi samo ono što voli vidjeti i što nije u suprotnosti s njezinim iskustvom. Ono nikad ne vidi ono što mu se ne sviđa. Ovo je i dobro i loše u isto vrijeme.
Dobro je za čovjeka koji želi spavati, loše je za čovjeka koji se želi probuditi.”
PREUZETO IZ FRAGMENTA NEPOZNATOG UČENJA OD
P. D. OUSPENSKEGA
HOP
HOP -portal na telegramu
