Treba istaknuti neke zanimljivosti između Ilindenskog ustanka iz 1903. i poveznice s dva Balkanska rata 1912. i 1913. Ilindenski ustanak koji je predvodio makedonski Bugarin Goce Delčev, a jedan od junaka ustanka bio i Albanac iz Makedonije Pitu Guli, premda slomljen turskom silom, dao je vjeru i nadu svim porobljenim balkanskim narodima kako se nakon više od pet stoljeća mogu osloboditi okova turskog ropstva. To je glavna značajka Ilindenskog ustanka, a iz to i iskazana vojna snaga Bugara, koje su Turci uz veliki i junački otpor Bugara iz Bugarske i Bugara iz zapadne bugarske pokrajine Makedonije nakon dugih i krvavih bitaka teškom mukom svladali. Bugari su u Ilindenskom ustanku pokazali zašto ih Europa stoljećima zove balkanskim Prusima. Riječ je o ratničkom i državotvornom narodu, koji je u ranom srednjem vijeku jakom vojskom i brojnim ljudstvom stoljećima na daleko širem prostoru od današnjih bugarskih granica u posjedu držao golemo Bugarsko carstvo. Ono je tada na rijeci Moravi kod Čačka i Kraljeva graničilo s Kraljevinom Hrvatskom, a kasnije je granična crta Bugarske i Hrvatske pomaknuta na rijeku Drinu, te je od 10. stoljeća najistočniji hrvatski grad na Drini na granici prema Bugarima bio Zvornik. Hrvati i Bugari tad su bile dvije najjače vojne sile na cijelom jugoistoku Europe od Jadrana pa do Crnog mora. Nakon unutarnjih sukoba u Turskoj i težnji turske mladeži za pretvorbom unutarnjeg ustroja i općenito društvenog sustava Osmanskog carstva 1908. godine, na tu mladotursku revoluciju nadovezao se rat Italije i Turske oko otoka Krete 1912. godine. Potlačeni balkanski narodi iskoristili su tu ratnu prigodu iscrpljenosti Turaka ratom s Talijanima udružiti vojne snage protiv Turaka i u listopadu 1912. udruženo napasti Tursku. Naravno, koristili su gužvu, budući su se Turci teško oporavljali od velikih vojnih gubitaka u ratu s Talijanima iste 1912. godine. U prvom Balkanskom ratu od listopada 1912. do svibnja 1913. Bugarska, Srbija, Crna Gora, Grčka i Rumunjska su zajedno vojno napale Tursku, pobijedili je i napokon zauvijek protjerali s Balkana. Bugari su u Prvom balkanskom ratu imali unovačenih vojaka i naoružanja sami koliko svi njihovi balkanski saveznici skupa. Srbija i Bugarska su tad potpisale zajednički sporazum o podjeli Makedonije nakon što skupa sa Crnogorcima, Grcima i Rumunjima protjeraju Turke s Balkana. Bugarima bi po tom potpisanom ugovoru sa Srbima pripalo više od 70% Makedonije, a Srbima sjeverni dio od Kumanova i planine Skopska Crna Gora, te preko Skopja i sve do Pologa i Šar planine s gradom Tetovom.
No, Srbi su u tom ratu nenadano polučili brze i munjevite pobjede, osobito u Makedoniji sve od Kumanova na sjeveru i do Bitole na jugu. Tako su Srbima ambicije porasle spram saveznika, a posebno Bugara. Već na sazvanoj Londonskoj konferenciji, održanoj netom nakon svršetka Prvog balkanskog rata Srbija je pred svim nazočnim velikim silama otvoreno izjavila kako je njezina vojska dala uvjerljivo najveći obol pobjedama nad Turcima, te Srbija ne priznaje prije izbijanja rata s Turcima potpisane ugovore o razgraničenju sa državama saveznicama u ratu protiv Turske. Srbi su pred cijelim svijetom otvoreno kazali kako za njih potpisani ugovori sa ratnim saveznicima, u tom času posebno s Bugarima ne znače više nego mrtvo slovo na papiru.
Ogorčeni srpskom prevarom budući su Srbi nakon kraja Prvog Balkanskog rata poželjeli 100% Makedonije za sebe, a ne 30% što su pred rat potpisali u vojnom sporazumu sa saveznicima, Bugari su na Bregalnici u lipnju 1913. napadom na Srbe počeli Drugi balkanski rat. On je potrajao samo dva mjeseca do kolovoza 1913. Srbija je lukavo na svoju stranu privukla u ratni savez protiv Bugara i Rumunje i Grke, jer su oni sami imali interes zaratiti protiv Bugara zbog uzajamnih graničnih s njima. Srbiji se pridružila i njezina vjerna saveznicama Crna Gora.
Četveročlana vojna koalicija je pobijedila Bugare, a u svemu je najveću dobit oko Makedonije izvukla Srbija.
Ona je tad uspjela od Bugara oteti njihovu povijesnu i etničku bugarsku zapadnu pokrajinu Makedoniju i taj najzapadniji zemljopisni dio nekadašnjeg Bugarskog carstva proglasiti umjetnom Južnom ili Starom Srbijom.
Dragan Ilić
HOP
