Osvrćem se na tekst jezičara Domagoja Vidovića u HT od 11. srpnja jer takav pristup hrvatskom jeziku može pomoći u razumijevanju i normiranju današnjeg hrvatskog jezika, te otkrivanju hrvatske srednjovjekovne i antičke povijesti. Bez hrvatske etimologije i onomastike nikada nećemo razumjeti hrvatsku povijest. Moram još usput naglasiti da bez poznavanja semitskih pisama i izvornih dvoslogovnih haravačkih ili sanskrtskih riječi nikada ne ćemo razumjeti hrvatsku etimologiju i onomastiku. Hrvati traže svoju etimologiju i onomastiku u starogrčkom, romanskom ili latinskom jeziku, što je pogrešno. Temelj romansko latinskog vokabulara je haravača, ali mijenjao se pravopis, semantika i sintaksa, posebice u latinskom jeziku nametanjem kršćanstva.
Izvorno hrvatsko pismo je bilo utemeljeno na dvojnosti – HARA-VAČA, dakle, dvije riječi koje su označavale Sunce i planet Zemlju te 12 astrologijskih znakova, što znači da je haravačko slogovno pismo imalo 16 suglasnika i jedan poluslog A. Sa druge strane, semitsko pismo je imalo 22 slova uključujući i današnje vokale koji su zamjenjivali haravačke suglasnike jer slova za te suglasnike nisu imali u svojem pismu ili su te suglasnike zamjenjivali svojim suglasnicima, primjerice, glas Č je postao T. Ovo je još jedan dokaz da su Hrvati živjeli na Levantu, a u Bibliji su poznati kao izgubljeno biblijsko pleme Levi. Bili su još poznati kao Aramejci. Semiti su pisali i čitali sa desna nalijevo, a Harvači su pisali i čitali sa lijeva nadesno. To je uzrok velikih razlika u ovim jezicima. Današnji vokali su zamjenjivali haravačke suglasnike koje semitsko pismo nije imalo, a to su suglasnici H, V i Č dok je semitsko slovo L zamjenjivalo haravačko slovo R. Tako je preko suglasničkog pisma nastala čakavica koja je u suštini kombinacija slogovne haravače i suglasničkog semitsog jezika. Tako su Haravače postali Čavari ili Avari, odnosno, Čavali ili Avali, a preko semitskih slova G i B Gabori i Gabeli.
Da, kako su ikavizmi pojavljuju na današnjem srbijanskom jezičnom prostoru, te odrazi etnonima Hrvač ili Hrvat i ime Šime koji se pod Bizantom o kao Simo? Ranije je Šime pisao kao Šimun. To pitanje treba i traži odgovor. Prvo, zar Hrvatska nije bila vazal Bizanta sve do dolaska na vlast kneza Branimira koji je sa vlasti svrgnuo kneza Zdeslava 879. godine i priklonio se Rimu. Međutim, mi ni danas ne znamo kako su Romani zvali Hrvate, ali je nedvojbeno da je Hrvatima kršćanstvo nametnuo Bizant i da su Hrvati bili pravoslavci.
Poznato je također da je Dioklecijan Hrvate zvao Dalmati. Međutim, Romani su Hrvate u Toscani i sjevernoj Italiji, dakle, Etrurce i narod na istočnoj obali Jadrana i okolo Crnog mora zvali Cerveni, što je inačica naziva ”Hrvači jani”. Etrurac znači četiri Harvača ili četiri odlike Sunca u horoskopu. Alpsko pučanstvo Romani su nazivači Carvani. Međutim, i jedni i drugi su još bili poznati kao Celveni i Calvani, što se pod kršćanstvom odrazilo kao Slaveni. Stari Grci su Hrvate zvali Kelti, a zvali su ih i Barbari jer nisu govorili grčki.
Vjerujem je da je svaki Hrvat čuo za naziv Krajina, ali gotovo ni jedan ne zna da je taj naziv značio Hrvatska, a oteli su ga Srbijanci poistovjećujući sa njom austrijsku Vojnu krajinu, premda u Hrvatskoj nakon Branimira nije bilo više pravoslavaca jer neki hrvatski bizantinci su samo zadržali bizantsku liturgiju i priznali Papu te postali unijati dok su romanski katolici prihvatili latinsku liturgiju. Od titule Papa nastaje riječ POP. Katolici su unijate ili grkokatolike zvali Rišćani jer nisu imali slova H, V i Č. Zbog toga i danas imamo Islam Latinski i Islam Grčki. Etnik Srb se prvi put spominje povijesno u Hrvatskoj i Bosni 1799. godine pa kakve sveze Srbijanci imaju sa vojnom Krajinom? Naziv Cerveni nametanjem kršćanstva postaje CERVE, a odatle latinski naziv Servi koji u Bizantu postaje Serbi jer bizantsko pismo nije imalo slovo za glas V. Zar nam ovo ne pokazuje da je bizantski naziv Serbi označavao Serve, dakle Hrvate. Ispuštanjem prefiksa CER u nazivu Cerveni nastaju etnici Veni i Veneti ili Veneci. Odakle nam ime Venci? Titula cer ili čer se u Iranu odrazila kao kir, a Hrvati su rimske vladare zvali car. Stoga je još važno ukazati da su Etrurci glas Č pisali slovom C. Zbog toga imamo čakavicu i cakavicu.
Ako pak analiziramo prezimena romanskih vladara, vidjet ćemo da su neki od njih imala sufiks AN kao što su ih imala hrvatska prezimena prije slavenizacije. Oni su bili religijski jani. Ovo nam objašnjava zašto se Dio-klec-ian suprotstavljao kršćanstvu. Prefiks DIO stoji za broj dva, KLEC stoji za etnik Har-vač bez slova V koji je zamijenilo slovo E, te sufiks IAN stoji za religiju janu. Pitanje: Je li Dioklecijan gradio u Splitu palaču ili jansko svetište? Ne zaboravimo da su Etrurci stvorili latinično pismo koje danas pripisujemo Latinima. Etrurci su sebe izvorno zvali Araceni, a pod Romanima su postali Raseni jer su Romani ispuštali početne vokale. Dioklecijanova Dalmatia je razlog zašto se Krajina, dakle, Hrvatska graničila sa Bugarskom na rijeci Moravi i produženom njezinom linijom prostirala se sve do Drača. Bel Grad ne znači ništa drugo nego Beli ili Abelov Hrvat. Dakle, izvorno ime za Beograd je bio Beli Hrvat i cijela Panonija je bila dio Bele ili Vele Hrvatske. Riječ VELA prema sanskritu ili haravači je značila ‘obala’, a značenje Velebita je bilo ‘obalni zid’. Kojem etniku su onda pripadala prezimena Janac, Janič, Jančić, Januš, Janša, Anac, Ančič, Jančič, Ankač, Jankič, Antič, Ankovič, Jankovič, Antičevič, Antišič, Antišin i tako redom. Tko su bili Anti ako ne Hrvati?
Propašću Bizanta na Jadranu, Bugari zauzimaju prostor između Morave i Drine i Ohridska arhiepiskopija u Peči osniva Pečku episkopiju premda je pučanstvo bilo katoličko i čakavski ikavsko. Tu i tamo se pojavljuje i kajkavska ekavica, recimo, u Mačvi ili Mačvici. Dokaz da Srbini nisu imali nikakve sveze sa Pečkom episkopijom jest činjenica da da je liturgija napisana bugarskim jezikom. Legenda o svetom Savi je izmišljena kao i mnoge legende u srbijanskoj povijesti. Uostalom, ime Sava kao i prezime Savac i Savič je bilo hrvatsko, a nastalo je pod uticajem Latina od semitskog božanstva ČAVA koje je nastalo semitskim čitanjem haravačke riječi VAČA u nazivu hara-vača. Isto tako Avan je pod Bizantom postao ovan, odnosno, Iovan ili Jovan, a bez sufiksa AN je postalo Jovo. Ime Jovan je nastalo od naziva Čavan od čega je nastao suglasničkim semitskim pisanjem današnji naziv za sunce, dakle, SUN-CE. Odatle i imena Evan, Ivan i Uvan. Odbacivanjem sifiksa AN dobivamo ženska imena Ava, Eva, Iva i Uva ili muška kod Etruraca sa sufiksom EC: Ave, Eve, Ive i Uve odbacivanjme sufiksa EC.
U bivšoj Krajini nalazimo na crkve sa jednim, dva i tri zvona. Što nam to govori? Kojim religijama su pripadale ako razumijemo povijest religije. Zar nas je sram reći da je sanskrit bio jezik Harvača?
Srećko Radović
