Najveća zagonetka parapsiholoških pojava je psihokineza

0
111

Najveća zagonetka parapsiholoških pojava je psihokineza, koju je kao slijednicu telekineze svijetu obznanio znanstvenik Joseph Ryan 1942. godine

Paranormlane pojave pokretanja predmeta pogledom osobe leži u elektromagnetskom polju živih organizama

To je znanstveno potvrđeno u laboratoriju znanstvenog Instituta u sankt Peterburgu 1983. godine, ali nadprirodni fenomeni psihokineze ostaju i dalje velika tajna i za svijet suvremene znanosti

Društvo za istraživanje parapsiholoških fenomena utemeljeno je 1882. u Engleskoj i danas muče tri poteškoće. Najprije, u svijetu i dalje postoji akademski skepticizam glede paranormalnih pojava. Zatim, dvojba je kako primjeniti znanstvena pravila u istraživanju pojava, što ne podležu zakonima postojećih znanosti. Konačno, nepoznanica je kako osposobiti istraživački kadar za proučavanje parapsiholoških pojava. Mladi naraštaj parapsihologa istraživača najviše pozornosti poklanja psihokinezi i telepatiji. Zapaženi su očiti utjecaji uma na materiju, te su provedeni mnogi opiti radi proučavanja toga fenomena. Ali, ne treba zaboraviti riječi znamenitog fizičara Olivera Lodgea: “Bolje je i suviše dugo oklijevati s prihvaćanjem nečega nego iskazati dobrodošlicu pogrešci, jer nas kriv trag može daleko zavesti ako brzo ne shvatimo zabludu.”

Veliku sposobnost psihokineze pokazala je Moskovljanka Nela Mihajlova Kulagina. Ona se, na primjer, zagleda u olovku koja leži na stolu i poslije duljeg vremena ta olovka se pokreće lagano kao da puzi. Da bi se izbjegle pretpostavke da postoji neki trik ili konac, ili je u pitanju hipnoza, ogledi su snimani kamerom. Utvrđeno je kako je Kulaginu silno zamarala koncentracija i iscrpljivala njezin organizam, ali puls joj se povećavao do 240 otkucaja u minuti. Godine 1983. osnovan je pri Petrogradskom institutu laboratorij za proučavanje elektromagnetskog polja živih organizama. Jurij Kobzarjov tvrdi kako je kod Kulagine otkriveno elektromagnetsko “zračenje” iz njenih ruku. Taj fenomen je posljedica poremećaja njezinog organizama, ali ta anomalija nije još dostatno proučena. U svijetu je poznata i Ala Vinogradova iz Moskve, koja je pogledom pokretala ping pong loptice i manje metalne predmete na ravnoj plohi od pleksiglasa.

Profesor Venjanim N. Puškin je neposredno promatrao pojavu lebdenja loptice i to je registrirao kino i foto aparatom. Medij u smislu posrednika bio je Boris Jermolajev. Predmet je lebdio sva dok je Jermolajev zadržavao zrak u plućima. Činjenica kako je “medij” osjećao mučninu nakon ogleda navodi na pomisao kako je središte te tajanstvene energije smješteno u predjelu moždanog stabla, gdje je centar za disanje i povraćanje.Puškin je ovu pojavu objašnjavao u knjizi “Parapsihologija i eksperimentalna psihologija”, izdatoj i izvan granica Rusije i to u Beogradu 1980. godine. Prema ruskom znanstveniku Puškinu predmet lebdi usljed utjecaja naboja biološke energije suprotnog znaka. Naboji jednoga znaka nalaze se na predmetu, a naboji drugog znaka nastavljaju se izračivati iz ruku.

Ivon Kastelan u knjizi “Parapsihologija”, što je prevedena i objavljena i u Beogradu 1979. godine, uzima magnetsku silu kao radnu hipotezu i veli: “Ljudski organizam je sposoban da na neki drugi živi organizam, možda čak i na stvari, vrši utjecaj koji je u manjoj ili većoj mjeri sličan djelovanju fizičkih sila, iz kojih zrače toplota, svjetlost i elektricitet.” Američki psiholog dr. Joseph Ryan s Duke Sveučilišta u svom djelu “Opažanje izvan osjetila”, što je tiskano 1934. godine govori o ogledima vršenim s grupom studenata, koja je koncentrirajući misli uspjela pokrenuti lake predmete poredane po stolu. “To potiče moju maštu prihvatiti sve posljedice što slijede, pošto je jasno pokazano kako naš um na neki način nepoznat, ima sposobnost izravno utjecati na materijalne postupke u svijetu oko nas.” Osam godina nakon toga 1942. Joseph Ryan je radi izbjegavanja svake njegove poveznice sa spiritističkim fenomenima telekineze, za taj opisani fenomen uveo pojam psihokineze. Pod tim terminom se podrazumijevaju odnosi usredotočeni na duševnu energiju, kojom se proizvode mehaničke promjene.

“Znanstveni fenomen bez odgovora”, bio je naslov članka u “Politici” od 29. svibnja 1983. godine u kojem se govori o “neprirodnoj” Poljakinji Joani. To je trinaestogodišnja djevojčica iz poljskog grada Wroclawa u oblasti Šljonska. U njenoj nazočnosti se pokreću posude, šalice sumanuto lete i razbijaju se o zid, a posebno se to događa poslije nevremena. Televizijska ekipa iz poljskog grada Katovica snimila je prvog i drugog travnja dijelove te fenomenalne izvedbe uz pribivanje predstavnika gradskog poglavarstva i policijskih pozornika. Djevojčica Joana žalila se na česte glavobolje, a imala je povišenu temperaturu od 41, 6 Celzijevih stupnjeva. Bubanj aparata EKT brzo se okretao, ne ostavljajući nikakav zapis.

Poljsko bioenergetsko društvo osnovalo je posebno povjerenstvo na čelu s profesorom Lehom Radvanskim. Jedan član povjerenstva dr. Ježi Sosnovski kasnije je izjavio kako je još prerano za zaključke, ali se radi o svojevrsnom znanstvenom čudu. Povjerenstvo je došlo do zaključka kako se radi o iznimno rijetkom slučaju lokalnog poremećaja gravitacijskih sila. Čini se kako organizam djevojčice emitira energiju , što ima za posljedicu da u njenoj blizini prestaje djelovati sila teže. Naravno, to su samo pretpostavke, za čiju potvrdu treba obaviti nova i složenija ispitivanja.

Zna se da električne reakcije kože ili kožno galvanski refleks nastaju osobito u stanju velike uzbuđenosti. Emocionalna napetost stvara elektromagnetske naboje, koji se jače emitiraju s vrhova prstiju, nosa, brade i slijepoočnica. Može se pretpostaviti kako su pojave u svezi psihokineze proizvod kožno galvanskog refleksa. U opitima je zamijećeno kako naročito kod Kulagine i Vinogradove u trenutku gomilanja električnog naboja na površini predmeta, na koži ruke nastaje promjena impulsa i u toj dinamici otpora može se naslutiti jedan neznatni dio mehanizma psihokineze.

Spomenuti ruski profesor Puškin objašnjava pojavu psihokineze kao posljedicu kožno galvanskog refleksa, koja nastaje intenzivnim psihičkim naprezanjem. Otpor kože je veliki i iznosi čak 100 000 oma i to u čovjekovom mirnom stanju, te koža kao izolator donekle obavlja funkciju jonosfere organizma. Velika uzbuđenja uklanjaju tu zapreku u smislu otpora kože i neutraliziraju električne naboje i njene površine. Tako izbija oslobođena energija oko ruke eksperimentatora, stvara koncentraciju električnog naboja i sudara se s predmetom, te se on pomjera.

Mi poznamo gravitaciju, radioaktivnost, nuklearnu energiju i elektromagnetsko zračenje. Gravitacija je preslaba za ove oblike kretanja. Radioaktivnost se tu ne pojavljuje kao posrednik jer Geigerov brojač ne reagira. Nuklearna sila drži na okupu čestice atomske jezgre i djeluje na maloj razdaljini. Ali zato elektromagnetsko zračenje koje stvaraju vibracije elektrona u atomima, mogu djelovati i na velikim rastojanjima. U ta zračenja ubrajaju se svjetlost, radio valovi, radar i rendgen. Nije isključeno da u tom širokom spektru zračenja postoje i još neotkrivene forme elektormagentskih zračenja, sposobnih izravno dejstvovati na strukturu materije. Mogu je razmjekšati, deformirati, što će sve prouzročiti krivljenje izvornog oblika predmeta.

Vrlo je zanimljivo tumačenje Colina Wilsona u njegovoj drugoj knjizi pod naslovom “Misterije.” On tamo veli:”Poltergeist aktivnost , kako se danas smatra, predstavlja nesvjesni vid psihokineze, koju fokus ili uzrok te aktivnosti može rijetko kad kontrolirati, ili je obično nesvjestan da to ima veze s njim. Ljudski mozak kao generator i općenito ljudsko tijelo, emitiraju infracrvene i ultravioletne zrake. Gama zraci se svakako ne emitiraju, barem ne u većoj količini. Kad bi se to dogodilo, onda bi im bile uništene i same moždane ćelije. Nepoznata energija vjerojatno postoji negdje u oblasti niskofrekventnih valova, ali je stvorena energija neobično slaba. U toj situaciji radijacija bi mogla biti mjerena samo mikro-mikro vatima. Upitno je je li takva mikro energija dostatna za savijanje metalnih predmeta debjine barem pola centimetra. Ruski akademik Mikulin smatra da u čovjeku postoje skrivene sile, koje tek treba ispitati, ili kako b rekao Colin Wilson: “Postoji niz fenomena od telepatije do poltergeista, koji po svemu sudeći leže izvan paradigmi suvremene znanosti.”

Dragan Ilić

HOP portal

HOP -portal na Telegramu

https://t.me/hopportal