Što CIA radi sa vlastitim agentima kada više ne „služe svrsi“ pokazuje povijest agenata/koopreranata CIA-e kojima je na koncu CIA došla glave:
– Saddam Husein
Primjer: vijest agencija UPI, 2003: „Exclusive: Saddam key in early CIA plot“
https://www.upi.com/Defense-News/2003/04/10/Exclusive-Saddam-key-in-early-CIA-plot/65571050017416/
„ (…) While many have thought that Saddam first became involved with U.S. intelligence agencies at the start of the September 1980 Iran-Iraq war, his first contacts with U.S. officials date back to 1959, when he was part of a CIA-authorized six-man squad tasked with assassinating then Iraqi Prime Minister Gen. Abd al-Karim Qasim. (…) „
– filipinski predsjednik Ferdinand Marcos
– panamski predsjednik, general Noriega
– Ex-iranski šah, Reza Pahlvai
– Slobodan Milošević
– Egipatski predsjednik Hosni Mubarak
– Libijski predsjenik Moamer Gadafi
(…)
(objašnjenje pojmova: „agent CIA-e“ nije isto što i „oficir CIA-e“ Oficir CIA-e je službena osoba koja ima radni odnos u CIA-i, a agent je osoba koja ne radi u CIA-i, ali koja (svjesno il nesvjesno/ djeluje u korist CIA-e).
Važno je razumjeti:
CIA-MI6 su ORGANIZACIJE SA SPECIJALNO RATOVANJE I SL. KOJE – NE – ZASTUPAJU INTERESE NARODA/DRŽAVA AMERIKA I-ILI VELIKE BRITANIJE, VEĆ CIA/MI6 ZASTUPAJU INTERESE PLUTOKRATA-OLIGARHIJE i (su)VLASNIKA KORPORACIJE I BANAKA SA DRŽAVLJASNTVOM, SAD-a I VELIKE BRITANIJE.
Nadalje, obzirom na rezultate istraga „Church-ovog Odbora“ i „Pike-ovog Odbora“ Kongresa i Senata SAD-a – koji su istraživali subverzivno djelovanje, državne udare i ubojstva provedeno od strane CIA-e – ondašnji direktor CIA-e William Colby dao je čuvenoj talijanskoj novinarki Oriani Fallaci intervju u kojemu je direktor CIA-e, William Colby je otvoreno rekao da CIA plaća – više talijanskih političara iz različitih stranaka u talijanskom parlamentu, ali da „zbog zašite interesa demokracije“ (čitaj: u ime promicanja interesa transnacionalne plutokracije-oligarhjije i korporativnog-fašizma) – ne može otkri njihova imena.
Osmovni podaci:
CIA-Pike Committee – Wikipedija
https://en.wikipedia.org/wiki/Pike_Committee
CIA-Church Committee – Wikipedija (United States Senate Select Committee to Study Governmental Operations with Respect to Intelligence Activities)
https://en.wikipedia.org/wiki/Church_Committee
Intervju Oriane Fallaci sa William Colby-em, ondašnjim direktorom CIA-e, objavljen je u ‘jugoslavenskom’ izdanju zbirke intervjua „Razgovor s poviješću“ (izdavač: August Ceserec, Biblioteka Vremeplov, 1979) str. 298, ali je navedeni intervju izbačen/prešućen/cenzuriran u ‘zapadnim’ (francuskim, američkim, talijanskim (…) izdanjima, navedene knjige.
Knjiga „Interview with history“ – Wikipedija, na stranici se navodi popis intervjuiranih sugovornika Oriane Fallaci, ali se prešućuje intervju sa direktorom CIA-e William Colby-em:
https://en.wikipedia.org/wiki/Interview_with_History
Oriana Fallaci – bila je čuvena talijanska novinarka i feministkinja, u doba 2. Svjetskog rata par zanka – koja je napisala je brojne eseje, novinske članke i knjige, a jedna od njezinih najznačajnijih knjiga je „Razgovor sa poviješću“ koja se sastoji od intervjua koja je autorica vodila sa najznačajnijim poli čarima onog vremena.
Djelomičan prijepis intervjua iz knjige „Razgovor s poviješću“ (izdavač: August Ceserec-Biblioteka Vremeplov, 1979, str. 298 – Oriana Falllaci i William Colby, direktor CIA-e (Washington, 1976.):
Oriana Fallaci:
Imena, gospodine Colby. Imena h jadnika koji su u Italiji uzimali novac od CIA-e. Italija nije neka banana republika „United Fruit“ kompanije, gospodine Colby, i nije pravedno da sjena sumnje padne na cijeli niz poli čara. Ne smatrate li da gospodin Per ni, predsjednik našeg Parlamenta, ima pravo sazna da imena?
William Colby:
Ne, jer naš Kongres glasanjem odlučuje da IMENA MORAJU OSTA TAJNA, CIA MORA ŠTITITI SVOJE SURADNIKE, MORA ŠTITITI ONE KOJI RADE ZA NJU. Naravno, odluka o tome hoće li se objavi imena ili ne, ovisi o vladi SAD, a ja ne govorim u ime vlade. Govorim u ime CIAe. Moje mišljenje je, ne, moja preporuka je, ne. Nikakvih imena. To je najmanje što mogu učini , kako bih ispoštovao dogovor s ljudima koji su radili sa mnom. U Vašem Parlamentu mogu postavlja sva pitanja koja žele postavi : zar za istrage ne postoji policija? Oni koje sumnjiče mogu samo reći „nisam dobio novac“. Meni to veoma odgovara. JE NE MOGU ŽRTVOVATI NEKOLIKO NJIH, DA BIH OTKLONIO SUMNJU S DRUGIH. JA SAM OBEĆAO DA ĆU SAČUVATI TAJNU I SAČUVATI ĆU JE, JER, AKO PREKRŠIM OBEĆANJE, NEĆU SE MOĆI VIŠE OBRATITI NOVIM LJUDIMA. Bilo bi lako neke isključi , odgovori „ne“, za šest imena i „no comment“, za sedmo. Imali biste ono što tražite.
(…)
Oriana Fallaci:
Dobro. Trebalo bi dakle, da vas prijavim talijanskoj policiji, kao i vašeg ambasadora i vaše agente, i da vas dam uhapsi .
William Colby:
Ne kažem to.
Oriana Fallaci:
Kako ne? Ako je protuzakonito da ja potkupim, recimo, jednog gospodina Pikea ili gospodina Churcha, zar isto tako nije protuzakonito da vi potkupite, recimo jednog gospodina Micelija?
William Colby:
Ne kažem da biste vi korumpirali. Kažem da biste djelovali protiv zakona ove zemlje.
Oriana Fallaci:
Ali i vi ste djelovali protiv zakona u mojoj zemlji, gospodine Colby! I znate što ću vam još reći. Postoji jedan tip ljudi koji je odvratniji od podmićenoga: onaj koji podmićuje.
William Colby:
Mi iz CIA-e ne podmićujemo. Ako vi u vašem društvu imate problem podmićivanja ono je postojalo prije nego što je tamo dospjela CIA. Podmititi znači da novac nekome koji radi nešto za nas, a mi ne dajemo novac za to. Dajemo novac onome koji nema dosta novaca da učini ono što želi.
U biti, mi podupiremo demokratske režime i između zemalja koje bi to morale shvatiti je svakako Italija. Jer američka pomoć je ona koja je trideset godina sprečavala Italiju da se padne u autoritarni komunizam. I uvijek smo uspijevali zadrža strane u demokratskom centru.
(…)
Oriana Fallaci:
Da. Bila je Claire Boothe Luce, ambasador. Do koje se mjere vaš rad kao pripadnika CIA-e, odvijao i odvija u suradnji s ambasadom SAD-a?
William Colby:
Naravno, mnogo sam radio s ambasadom. Bio sam poli čki adut: politički ataše. Uvijek se radi s ambasadama. Najveći dio obavijesti dobivali smo preko naših ambasada. I gospođa Luce je dobro radila. Odlično. Još sam prijatelj gospođi Luce.
Zanimljiva žena, sposobna.
Oriana Fallaci:
Osobito što se če uplitanja u unutrašnje stvari moje zemlje kao da je bila kolonija. Ali ne djelujete vi samo preko vaše ambasade u Italiji: znamo svi da je pravi ‘pled-a-terre’ CIA-e u Italiji SID (talijanska tajna služba). I pitam Vas, s kojim pravom vi sebi dopuštate da me špijunirate u mojoj kući, koristeći tajnu službu moje zemlje? S kojim pravom nadgledate, na primjer, moj telefon?
(…)
+ ‘NABACANI’ PODACI, ZA PROMIŠLJANJE I DALJNJE ISTRAŽIVANJE STVARNE STVARSNOSTI:
CIA-MI6/oligarhija – “Europapres holding” i “Jutarnji list”, “Globus”
Trilateralna komisija je privatna organizacija gdje, ‘zapadni’ plutokrati korporatisti-fašisti koji se za potrebe propagande nazivaju „liberalni demokrati“, planiraju i provode političke planove.
Trilateralna komisija – Hrvatska enciklopedija
https://enciklopedija.hr/clanak/trilateralna-komisija
„Trilateralna komisija (engl. Trilateral Commision), privatna organizacija osnovana 1973. radi poticanja suradnje između industrijski najrazvijenijih zapadnih država i Japana te jačanja njihova međunarodnog utjecaja. Utemeljena je na poticaj Davida Rockefellera, čelnika Chase Manhattan Bank (1969–81) i američkog Vijeća za vanjske odnose (1970–85; engl. Council on Foreign Relations). …“
Članovi „Trilateralne komisije“ – privatne organizacije koja okuplja bivđe i buduće urednike, šefove obavještajnih službi, „političare“, „manager-e“ – bili su ili jesu i hrvatski državljani: Kolinda Grabar Kitarović, Marijan Hanžeković, bivši predsjednik uprave Zagrebačke banke Franjo Luković, Emil Tedeschi (koji je postao članom nakon što je Kitarović „delegirana“, pa „izabrana“ za Predsjednicu RH)
Vijest, Večernji list, 2015: „Emil Tedeschi u Trilateralnoj komisiji umjesto K. Grabar-Kitarović“
‘Danas’ pokojni vlasnik Europa-press Holdinga/“Jutarnjeg lista“/“Globusa“ Marijan Hanžeković bio je član privatne organizacije „Trilateralna komisija“, koju je osnovao David Rockefeller i koja (polujavno-polutajno) promiče interese plutokrata/korporatista-fašista, a do svoje smrti je bio i „Veliki majstor“ ‘Velike lože Hrvatske’.
„Velika loža Hrvatske“ okuplja ‘prave’ masone i NEMA veze sa svojedobnim senzacionalističkim tekstovima o „masonima“ Nikice Gabrića.
Nakon smrti Marijan Hanžekovića, obitelj Hanžeković je vlasnik Europapress-holdinga/“Jutarnjeg lista“/Globusa“.)
T-portal, 2014: „Intervju Hanžeković: Kako sam postao član kontroverzne ‘Trilaterale’“
Ili
Velika loža Hrvatske – Wikipedija:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Velika_lo%C5%BEa_Hrvatske
HOP
