Unos zaslađivača koji se koriste u 5 tisuća prehrambenih proizvoda povećava rizik bolesti od od tumora!

0
28

Bez šećera, bez kalorija, bez zdravlja

U studiji iz 2018. uočeno je da kronična konzumacija aspartama ili acesulfam kalija u ranoj dobi uzrokuje histološke promjene, astrogliozu i smanjenu vitalnost neurona u hipokampusu, prefrontalnom korteksu, amigdali i hipotalamusu mužjaka  štakora.

Studija iz 2021. godine potvrdila je rezultate studije koju je proveo Institut Ramazzini iz Bologne 2006.-2007.: unos aspartama, zaslađivača koji se koristi u više od 5 tisuća prehrambenih proizvoda u svijetu, povećava rizik od obolijevanja od tumora.

Umjetni zaslađivači (kao što su aspartam i acesulfam-K) ne unose kalorije, već mijenjaju našu bakterijsku floru (danas se sve više zna o važnosti crijevne mikrobiote). Oni pogoduju metaboličkom sindromu, povećavajući rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetes melitusa tipa 2.

Za bojilo E 150d također se sumnja da je štetno za zdravlje, zbog ostatka iz proizvodnje karamela na bazi amonijaka (4-MEI) koje je Iarc klasificirao kao potencijalno kancerogene za ljude.

Umjetni zaslađivači uglavnom se koriste kao zamjena za derivate saharoze. U ovoj smo studiji analizirali uzrokuje li kronična konzumacija aspartama ili acesulfam kalija u ranoj dobi histološke promjene, astrogliozu i smanjenu vitalnost neurona u hipokampusu, prefrontalnom korteksu, amigdali i hipotalamusu mužjaka Wistar štakora. Histološka analiza provedena je na mužjacima Wistar štakora koji su tijekom 90 dana konzumirali aspartam ili acesulfam kalij, započevši s konzumacijom zaslađivača odmah nakon odbijanja. Procjena morfologije neurona u različitim dijelovima mozga provedena je bojanjem hematoksilinom – eozinom.

Za mjerenje astroglioze i vitalnosti neurona upotrijebili smo imunohistokemijsku tehniku, s glijalnim fibrilarnim kiselim proteinskim imunomodulatorima (GFAP) i s neuron-specifičnom enolazom (NSE). Konzumacija aspartama ili acesulfam kalija pospješuje morfološke promjene neurona uključujući povećanje piknotičkih jezgri i vakuolizaciju u svim proučavanim područjima mozga. U hipokampusu, prefrontalnom korteksu, amigdali i hipotalamusu uočena je astroglioza i smanjenje neuralne vitalnosti kod konzumenata zaslađivača u usporedbi s kontrolnom skupinom. Kronična konzumacija ASP-a i ACK-a od ranih faza razvoja i tijekom dugih razdoblja može potaknuti neuralne modifikacije, astrogliozu i smanjiti vitalnost neurona u prefrontalnom korteksu, amigdali, hipokampusu i hipotalamusu.

Aspartam je jedan od najčešće korištenih umjetnih zaslađivača u svijetu i sastojak je u više od 5000 prehrambenih proizvoda diljem svijeta. Posebno je važna primjena u niskokaloričnim napicima koje piju djeca i trudnice. Institut Ramazzini (RI) izvijestio je 2006. i 2007. da aspartam uzrokuje povećanje malignih tumora u više organa kod štakora i miševa ovisno o dozi. Povećan rizik od raka uočen je čak i pri niskim razinama izloženosti koje se približavaju prihvatljivom dnevnom unosu (ADI). Prenatalna izloženost uzrokovala je povećanu malignost u potomaka glodavaca pri nižim dozama nego u odraslih. Ova su otkrića izazvala intenzivne kontroverze usredotočene na točnost RI dijagnoza tumora hematopoetskog i limfoidnog tkiva (HLT). Kritičari su tvrdili da su plućne lezije uočene kod životinja izloženih aspartamu upalne lezije uzrokovane infekcijom mikoplazmom, a ne maligne neoplazme.

Metode: Kako bi se pozabavilo ovim pitanjem, RI je sve HLT-ove životinja izloženih aspartamu podvrgnuo imunohistokemijskoj analizi korištenjem niza markera i ponovnoj morfološkoj procjeni korištenjem najnovijih kriterija Međunarodno usklađene nomenklature i dijagnostike (INHAND).

Nalazi: Ova imunohistokemijska i morfološka ponovna procjena potvrdila je izvorne dijagnoze malignosti u 92,3% slučajeva. Šest lezija izvorno dijagnosticiranih kao limfom (8% svih HLT-ova) je reklasificirano: 3 u limfoidnu hiperplaziju, a 3 u kroničnu upalu s fibrozom. Nije bilo dokaza o infekciji mikoplazmom.

Tumačenje: Ova nova otkrića potvrđuju da je aspartam kemijski kancerogen kod glodavaca. Oni potvrđuju vrlo zabrinjavajuće otkriće da prenatalna izloženost aspartamu povećava rizik od raka kod potomaka glodavaca. Oni potvrđuju zaključke izvornih RI studija.

Ova otkrića su od velike važnosti za javno zdravlje. U svjetlu njih, potičemo sve nacionalne i međunarodne agencije za javno zdravstvo da hitno preispitaju svoje procjene zdravstvenih rizika aspartama – posebno rizika od prenatalne i rane postnatalne izloženosti. Pozivamo agencije za hranu da ponovno procijene razine prihvatljivog dnevnog unosa (ADI) aspartama. Napominjemo da je savjetodavna skupina Međunarodne agencije za istraživanje raka preporučila ponovnu procjenu karcinogenosti aspartama za ljude od visokog prioriteta.

 

Umjetni zaslađivači uglavnom se koriste kao zamjena za derivate saharoze. U ovoj smo studiji analizirali uzrokuje li kronična konzumacija aspartama ili acesulfam kalija u ranoj dobi histološke promjene, astrogliozu i smanjenu vitalnost neurona u hipokampusu, prefrontalnom korteksu, amigdali i hipotalamusu mužjaka Wistar štakora. Histološka analiza provedena je na mužjacima Wistar štakora koji su tijekom 90 dana konzumirali aspartam ili acesulfam kalij, započevši s konzumacijom zaslađivača odmah nakon odbijanja. Procjena morfologije neurona u različitim dijelovima mozga provedena je bojanjem hematoksilinom – eozinom. Za mjerenje astroglioze i vitalnosti neurona upotrijebili smo imunohistokemijsku tehniku, s glijalnim fibrilarnim kiselim proteinskim imunomodulatorima (GFAP) i s neuron-specifičnom enolazom (NSE). Konzumacija aspartama ili acesulfam kalija pospješuje morfološke promjene neurona uključujući povećanje piknotičkih jezgri i vakuolizaciju u svim proučavanim područjima mozga.

U hipokampusu, prefrontalnom korteksu, amigdali i hipotalamusu uočena je astroglioza i smanjenje neuralne vitalnosti kod konzumenata zaslađivača u usporedbi s kontrolnom skupinom. Kronična konzumacija ASP-a i ACK-a od ranih faza razvoja i tijekom dugih razdoblja može potaknuti neuralne modifikacije, astrogliozu i smanjiti vitalnost neurona u prefrontalnom korteksu, amigdali, hipokampusu i hipotalamusu.

HOP